Marija Jančić – Deseti femicid od početka godine

Marija Jančić – Deseti femicid od početka godine

Sporadične reakcije zgrožene javnosti na slučajeve nasilja nad ženama su ujedno i jedina reakcija. Reakcije onih čije je oglašavanje nužno, izostaju. Hteli mi to ili ne, stvorili smo društvo koje propagira nasilje na svakom koraku, društvo koje ga ćutanjem aminuje, klikom deli i puni džepove tabloida. Hronično licemerno društvo koje kratko ožali novu žrtvu i ne učini ništa da se takvi slučajevi ne ponove. U svakom novom nasilju nad ženama hrli se za senzacijom, za tim šta je pozadina priče. A pozadine priče nema, sve je crno okolo, reflektor se uključio na čin ubistva, ispratili smo scenu i ponovo se vraćamo u kolektivni mrak u koji smo kao društvo upali, jer institucije zanemariju sve učestalije nasilje nad ženama. 

Žrtve nasilja jedino imaju institucije kao nekog ko ih može zaštiti. Na ovakav tretman od strane istih, one su same u svojoj borbi. U borbi koju sve češće gube – ubijene. 

Na sve zahteve koje su iznedrili protesti, odgovora nije bilo. Predložena su konstruktivna rešenja i načini kako da se položaj žena u ovom društvu makne sa mrtve tačke. Ali sve što je period od iznošenja zahteva do danas iznedrio je povećanje broja žena koje su ubijene. 

Prema javno dostupnim podacima Ministarstvo unutrašnjih poslova 2019. godine je, citiramo, “uveliko radilo” na uvođenju nove mere zaštite žrtava porodičnog nasilja, uvođenjem sistema narukvica za žrtve i počinioce, u cilju efikasnije reakcije policije naročito kada dođe do kršenja mere zabrane prilaska. Period za uvođenje je bio 3 godine. Taj rok je prošao, o ovom projektu se ne govori. Ovakve mere zaštite se uveliko primenjuju u Španiji i Portugalu i pokazuju se kao najefikasnije rešenje. Projekat koji je iznedrio ovo idejno rešenje „Unapređenje bezbednosti žena u Srbiji“, koji je pod okriljem organizacije „UN women“ u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i podršku Kraljevine Norveške, trajao je tri godine, a realizacija predloženih rešenja je izostala. 

Institucije izbegavaju da sistematski primenjuju procenu bezbednosnih rizika, kako bi smanjili broj grešaka u proceni koje vode pogrešnim merama i intervencijama. Svako novo ubistvo žene pokazuju da se isti ili slični bezbednosnu rizici uvek pojavljuju. Što je najveći apsurd, ni to nije alarm nadležnim institucijama za reagovanje. 

Nije dovoljno usvojiti zakone, potrebno je sprovoditi ih. Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, propisao je obavezu procene rizika i imenovano je osam situacija koje mogu biti visoko rizične. Ono što se javlja kao kamen spoticanja zakona i njegove primene su neujednačene procene predstavnika različitih institucija, bazirani na različitim pristupima. U prilog tome su slučajevi gde Centar socijalni rad proceni da je otac nepodoban za dobijanje starateljstva, a sud donese suprotnu odluku. Epilog sve češće biva ubistvo žene i deteta. 

Propust je i izostanak jedinstvene elektronske evidencije slučajeva nasilja, izrečenih mera, planova podrške i zaštite žrtve. Čime bi se imao uvid u način tretmana svakog sporadičnog slučaja nasilja nad ženama. 

Savet za suzbijanje nasilja u porodici formiran je 2017. godine, a do danas efekti rada istog su očigledni. Pitamo se, da li se Savet sastajao nakon svakog novog slučaja nasilja nad ženama. Podataka o tome nema, što navodi na zaključak da sednica po pitanju istog nije ni bilo. Uvaženi članovi Saveta, po kom pitanju se onda sastajate? Zaključak je da se nisu postigli konkretni pomaci niti je uočena želja da se nešto učini po ovom pitanju, sve u svemu pokazalo se da je ovakav Savet slab mehanizam u borbi protiv nasilja nad ženama.

Uvaženi predstavnici institucija, podsećamo da je vaš posao da pronađete načine da se problemu nasilja nad ženama stane na put. Sirena za uzbunu je upaljena i svakim novim ubistvom njena jačina se pojačava, čini se da vi to ne čujete. Neophodna je reakcija, preispitivanje odnosa prema poslu, javnim ovlašćenjima, stručnom znanju, odgovornosti. Vaše paušalno pristupanje određenim poslovima koje radite, kao društvo skloni smo da tolerišemo, ali nedopustivo je da ne radite ili da loše radite posao koji se najdirektnije tiče ljudskih života. 

Marija Jančić