Platforma za evropsku Srbiju: Zloupotreba institucija i zastrašivanje umesto istrage o 15. Martu

Umesto da sprovede nezavisnu i transparentnu istraga o tome da li je i od strane koga upotrebljeno zvučno oružje protiv mirnih demonstranata 15. marta , pozivanjem Zdravka Ponoša od strane UKP , režim pokušava da zastraši one koji govore o zloupotrebi institucija i represiji nad građanima. Međunarodne institucije su jasno upozorile režim u Srbiji da mora da se uzdrži od upotrebe takvog oružja, ali i da sprovede ozbiljnu istragu. Umesto toga, režim Srpske napredne stranke se odlučio za progon onih koji se nisu uzdržali od kritike i iznošenja legitimnih sumnji u pogledu tog događaja.

Ovaj obrazac obračunavanja sa političkim neistomišljenicima nije nastao slučajno, već je godinama pripreman kroz uvođenje narativa o „borbi protiv obojenih revolucija“ u zvanični politički i bezbednosni diskurs vlasti. Taj narativ je dodatno ojačan kroz saradnju sa Rusijom u oblasti bezbednosti, uključujući i sporazume koje je potpisivao Aleksandar Vulin sa predstavnicima ruskog Saveta bezbednosti. U praksi, takav okvir ne ostaje na nivou političkih poruka, već postaje opravdanje za pojačan nadzor, pritiske i targetiranje svih koji kritikuju rad institucija, naročito policije, čime se zastrašivanje političkih neistomišljenika postepeno normalizuje kao metod delovanja.

Činjenica da je zapisnik sa informativnog razgovora opozicionog lidera čitan na režimskom mediju praktično u trenutku dok on još nije ni napustio zgradu policije predstavlja skandal koji najbolje oslikava stanje institucija u Srbiji. Dok REM i dalje nije formiran, a vlast čini sve da proces njegovog uspostavljanja obesmislili , postavlja se pitanje da li su pojedini delovi policijskog aparata preuzeli njegovu ulogu i postali servis režimskih medija.

U demokratskim državama Evropske unije ovakav način korišćenja policije i tužilaštva u političke svrhe bio bi nedopustiv. Evropski standardi podrazumevaju nezavisne institucije, slobodne medije i zaštitu građana od zloupotrebe državnog aparata, a ne curenje službenih podataka u tabloide i vođenje medijskih kampanja protiv političkih neistomišljenika.

Zbog toga Platforma za evropsku Srbiju ostaje dosledna stavu da je članstvo Srbije u Evropskoj uniji mnogo više od spoljnopolitičkog cilja – ono znači izgradnju države u kojoj institucije služe građanima, a ne jednoj partiji, u kojoj regulator reguliše medije, a policija sprovodi zakon, umesto da zajedno učestvuju u gušenju slobodne javne reči.