Zakon o planiranju i izgradnji po meri podobnih investitora: Primer IMR Rakovica

Zakon o planiranju i izgradnji po meri podobnih investitora: Primer IMR Rakovica

Skupština Srbije je na sednici 25. jula 2023. godine usvojila izmene i dopune Zakona o planiranju i izgradnji. Može se oceniti da ključne nove odredbe koje su unete u tekst Zakona predstavljaju nastavak vladine politike povlađivanja sebi bliskim privatnim investitorima, čiji je kapital najčešče sumnjivog porekla, a na štetu javnog interesa i građana Srbije.

Ovoga puta izdvajamo izmene člana 102. Zakona i sa njim povezanih članova. Izmenama je ukinuta obaveza plaćanja naknade za konverziju iz prava korišćenja zemljišta u pravo vlasništva. Na taj način, privilegovanim privatnim investitorima, koji su prethodno kupili nekadašnju državnu ili društvenu imovinu (fabrike, zgrade i dr.) je praktično poklonjeno i zemljište na kome se objekti i oprema nalaze, a država se, bez jasnog razloga, odrekla značajnih sredstava koja idu u javni budžet. Procena Saveta za borbu protiv korupcije je da se gubitak može meriti i desetinama milijardi evra u dugoročnom periodu.

Kako je sve počelo? Nakon dugog spora, Ustavni sud RS se 2013. godine izjasnio i doneo odluku, prema kojoj lica koja su u postupku privatizacije (kao i kroz stečajni ili izvršni postupak) stekla vlasništvo nad imovinom koja se nalazi na državnom građevinskom zemljištu, nisu istovremeno postali i vlasnici tog zemljišta, već imaju samo pravo korišćenja. Za nove vlasnike je to bio problem, jer su najčešće na parcelama nekadašnjih društvenih preduzeća koje su kupili želeli da grade nove stambeno-poslovne komplekse, a to nije moguće bez vlasništva nad zemljom.

Zbog toga je, kao pokušaj rešenja problema, 2015. godine donet poseban Zakon o pretvaranju prava korišćenja u pravo svojine na građevinskom zemljištu uz naknadu. Ovim zakonom je konverzija omogućena uz plaćanje nadoknade, koja je odgovarala tržišnoj ceni zemljišta u trenutku podnošenja zahteva za konverziju. Praktično rečeno, investitorima je kroz ovaj postupak omogućeno da naknadno kupe zemljište. Sa druge strane, predviđeno je i da konverzija bude nezanemarljiv izvor budžetskih prihoda, pre svega za lokalne samouprave.

Međutim, poslednjim izmenama Zakona o planiranju i izgradnji ukinuta je naknada za konverziju i otuđenje javnog zemljišta je postalo potpuno besplatno. Imajući u vidu odluku Ustavnog suda iz 2013. godine, pomenute izmene mogu se smatrati neustavnim. Iako je tim advokata sastavio Zahtev za ocenu ustavnosti zakona, a isti potpisalo 84 poslanika opozicije, oni su administrativnom zloupotrebom sprečeni da je podnesu Ustavnom sudu stupanja zakona na snagu.

Ipak, koruptivni mehanizam na čijem kraju se nalazi ukidanje nadoknade za konverziju prava korišćenja zemljišta u pravo vlasništva se najbolje može objasniti na konkretnom primeru, kao što je Industrija motora Rakovica – IMR.

IMR je fabrika sa velikom tradicijom, osnovana još 1927. godine. Tokom SFRJ, to je bio industrijski gigant koji je svojevremeno zapošljavao oko 8.000 radnika i proizveo na desetine hiljada motora i traktora. Međutim, kao i u svim sličnim slučajevima, raspad bivše države i ratne devedesete dovele su do kraha od kog se fabrika nikada nije oporavila. Nakon godina teškog poslovanja sa gubicima, IMR je konačno otišao u stečaj 2017. godine.

Dve godine kasnije, konzorcijum privatnih vlasnika je u stečajnom postupku kupio kompaniju za 9,3 miliona evra, odnosno skoro tri puta manje od procenjene vrednosti (24,6 miliona evra). Pored toga, novim vlasnicima nije propisana obaveza da se bave istom delatnošću i da nastave bilo kakvu proizvodnju.

Kupci su ovom transakcijom došli u posed poslovnog kompleksa na teritoriji opštine Rakovica od 75.000 metara kvadratnih, u okviru kog se nalazi 47 objekata –  upravna zgrada, 7 velikih hala i brojna skladišta, magacini i pomoći objekti. U imovinu IMR spada i samački hotel u Rakovici, kao i dva odvojena proizvodna kompleksa, u mestima Šljivovica i Ljubiš.

Za opštinu Rakovica, koja je staro radničko naselje, i u čijoj industrijskoj zoni je u vreme bivše Jugoslavije bilo zaposleno preko 25.000 radnika, zgrade IMR predstavljaju neprocenljivo kulturno nasleđe i simbol ovog dela Beograda. Prema mapi koja se nalazi na sajtu Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, objekti IMR spadaju u dobra koja uživaju status prethodne zaštite. Dobro je upisano pod nazivom – Industrija motora Rakovica.

Uprkos tome, Sekretarijat za urbanizam i građevinske poslove grada Beograda je pre tri meseca stavio na rani javni uvid novi Plan detaljne regulacije područja između ulica Patrijarha Dimitrija, Miška Kranjca, Borske i naselja Miljakovac, čiji značajan deo je i kompleks fabrike IMR. Iz podatka da će se površina za privredne delatnosti smanjiti sa 150.000 metara kvadratnih na 0 metara kvadratnih, a da će se površina za stanovanje povećati za novih 350.000 kvadrata, jasno je kakva sudbina čeka IMR. Prostor se potpuno pretvara u stambeni i komercijalni. Pomenutim PDR-om nije predviđena nikakva obaveza da se objekti IMR sačuvaju u postojećem stanju, pa čak ni čuvena upravna zgrada.

Kao završni čin, koji pokazuje da je u ovom, i drugim sličnim slučajevima, od samog početka jedini cilj i bilo dolaženje do atraktivne lokacije za gradnju po što nižoj ceni, u julu se u parlamentu izglasava izmena Zakona o planiranju i izgradnji. Investitor više nema obavezu da plati konverziju i zemljište za gradnju stanova mu je praktično poklonjeno.

Na ovom primeru odlično se može videti kako se vlast odriče javnih prihoda u korist predstavnika krupnog kapitala, i time direktno radi protiv javnog interesa. Takođe svedočimo i uništavanju industrijskog nasleđa, kao neodvojivog dela kulturnog nasleđa jedne zajednice. Pored svega, poštoji i još nešto što, u svakodnevnom smislu, verovatno i više brine stanovnike Rakovice – da li je Rakovica, bez ozbiljnih promena i javnih ulaganja (a nema ni jednog dokumenta ili lokalne politike na osnovu kog bismo mogli da zaključimo da će ih pod aktuelnom vlašću biti), u ovom trenutku infrastrukturno spremna za novo naselje od gotovo 10.000 ljudi? Kada sagledamo stanje saobraćajne i kanalizacione infrastrukture, kao i stanje u predškolskim ustanovama, školama i zdravstvenim ambulantama, odgovor je više nego jasan.

No, lokacija na kojoj se nalazi IMR Rakovica svakako nije jedini slučaj. Kada ministar Vesić kaže da je poslednjim izmenama Zakona o planiranju i izgradnji 5.000 lokacija površine ukupno 15.000.000 metara kvadratnih “otključano” za gradnju, iz dosadašnjeg iskustva ne možemo, a da ne budemo sigurni da ministar tačno zna i koje su tačno lokacije u pitanju i ko su njihovi vlasnici, ili će to uskoro postati.

Povereništvo Rakovica